25.09.2024. 11:09:47
Napustila nas je Ljubica Matulec (Batinske, 23. 4. 1939. – Koprivnica, 24. 9. 2024.), vrsna i snažna kiparica naivne umjetnosti i sudionica Domovinskog rata.
Rođena je kao treće dijete Marije i Franje Goričkog. Djetinjstvo provodi u Batinskama i djedovom vinogradu, bezbrižno se igrajući s vršnjacima, kupajući se u Čivićevcu te pomažući svojim roditeljima u obavljanju svakodnevnih poslova. Čuvajući svinje i krave na livadama i u hrastovim šumama, već u djetinjstvu rezbari i stvara prve radove nadahnute krajolikom užeg zavičaja. On ju je zauvijek oblikovao kao čvrstu umjetničku dušu i ostao njena vječita inspiracija, a kojemu se naposljetku i vratila. S nepunih devetnaest godina, Ljubica se udala za Nikolu Matulca (1935. – 1997.) iz Molvica. Svakodnevni teški rad u polju, staji i šumi nisu joj dozvoljavali previše vremena za njenu životnu ljubav - kiparenje. Obično se tome posvećivala u večernjim satima, a 1961. godine rodila je sina Ivana. Malo po malo, Ljubica je do 1968. godine izradila već 27 kipova, koji su završili u privatnim zbirkama po svim većim gradovima ondašnje države. Na prvom predstavljanju njih deset je izložila u prosincu 1968. godine u Pitomači zajedno s radovima Ivana Lackovića Croate. Kiparicu tada otkriva lutajući novinar Gerhard Ledić, a otada joj u posjete dolazi mnoštvo novinara i zaljubljenika u naivno kiparstvo kao što su Farkaš, Sabol, Grbelja i drugi.
Sljedeće godine održala je prvu samostalnu izložbu u Virovitici, na kojoj je izložila petnaest kipova, a nakon nje slijede izložbe u Đurđevcu, Kloštru Podravskom i drugim mjestima. Sve je napokon krenulo u pozitivnom smjeru, svekar Franjo zaposlio se 1969. godine u Njemačkoj, a nakon njega i njen suprug Nikola 1970. godine. Ljubica za to vrijeme kod kuće počinje graditi umjetničku karijeru. Igrom sudbine i ona je otišla u Njemačku, kada prestaje njeno umjetničko djelovanje zbog opsežnog i napornog posla u hamburškoj tvornici. Povremeno izlaže na skupnim izložbama u tadašnjoj državi s već ranije izrađenim kipovima. Početkom 1980-ih godina u Hamburgu nastavlja s izradom kipova te 1986. godine priređuje i prvu samostalnu izložbu u inozemstvu. Nakon ove, uslijedile su nove skupne i samostalne izložbe. Ljubica tada sve intenzivnije radi uz podršku obitelji, ali i poslovodstva tvornice. Ratnih godina u Hrvatskoj, kiparica se posvećuje dobrotvornim i humanitarnim akcijama za pomoć svojoj domovini, a u inozemstvu intenzivno izlaže samostalno i skupno. Nakon duge bolesti 1997. godine umire joj suprug Nikola, nakon čega se kiparica zauvijek vraća u domaće Molvice. Tu nastavlja živjeti sa svekrvom Cecilijom do njene smrti 2004. godine, od kada živi sama. Tih godina ponovno utjehu nalazi u povremenom kiparenju, ali i priređivanju izložbi i likovnim kolonijama. Njenih petnaestak radova izloženo je u Galeriji Ivan Lacković Croata u Batinskama.
U svojoj dugoj i bogatoj umjetničkoj karijeri osobito se istakla u spomeničkoj skulpturi, sakralnoj tematici, a posebnu odu sa svojim radovima odala je ženi, majci i vjeri. Svoja umjetnička djela izrađivala je gotovo iz svih vrsta drveća koje je pronalazila, a i dobro ih poznavala u zavičaju. U Njemačkoj je koristila i neke egzotične vrste poput mahagonija i drugih, no najviše kipova izradila je iz običnog oraha. Za to će drvo reći: „Orah ima najbolja svojstva kada je u pitanju kvaliteta i trajnost. Jer skulpture napravljene od orahova drveta, s vremenom, poprimaju određenu patinu koja motivu daje posebne čari koje se rijetko kojim drugim drvetom mogu postići.“ Članica je DNLUH-a (danas HDNU) od 1967. godine i počasna članica Udruge Kloštranska paleta iz Kloštra Podravskog. Dobitnica je Zahvalnice Caritasa Koprivnica za nesebičnu ljudsku, humanu i materijalnu pomoć namijenjenu obrani Hrvatske iz 1993. godine, zatim Zahvalnice za značajan doprinos obogaćivanju zbirke Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti u Zagrebu 1996. godine, Zahvalnice za doprinos razvoju kalinovačkog školstva 2000. godine, Zahvalnice RH, Ministarstva obrane, Glavnog stožera Oružanih snaga RH za doprinos na promicanju i razvoju Hrvatske vojske. Općina Kalinovac dodijelila joj je nagradu za životno djelo 2019. godine. Osim spomenutih priznanja, Ljubica Matulec je dobitnica mnogobrojnih zahvalnica, priznanja i diploma za sudjelovanje na brojnim likovnim kolonijama, humanitarnim aukcijama te dobrotvornim događanjima.
Posljednji ispraćaj Ljubice Matulec bit će na groblju u Kloštru Podravskom u petak 27. rujna 2024. u 14,00 sati.
