Srednjovjekovna ostavština Podravskih Sesveta i okolice

 

Početkom 16. stoljeća, prema dostupnim popisima poreza, na širem području vlastelinstva i samostalnih posjeda postojalo je više od 30 naselja, a među kojima su pojedina osnovana u predmongolskom razdoblju. Mnoga su prostorno evidentirana, razvijeni su modeli povezivanja s njihovim povijesnim spomenima, a tek nekoliko njih arheološki je istraživano (Muzej grada Koprivnice, 2013. – 2017.).

Među značajnijim srednjovjekovnim lokalitetima zasigurno su Zgruti u Mekišu gdje već u 12. stoljeću nastaje samostalni manji posjed sastavljen od nekoliko domaćinstava. U kasnijoj fazi života naselje se priključuje vlastelinstvu Gorbonok, a do kada je već razvijeno novo satelitsko naselje nešto sjevernije. Naselje je bilo organizirano, pronađene su jednako orijentirane ukopane kuće s određenim međuprostorima koji su služili kao prolazi (cesta?). Multidisciplinarnim istraživanjima pokazalo se da je riječ o izgubljenim srednjovjekovnim naseljima Siget (Zygeth) i Mali Siget (Kiszygeth) kojima se bazična ekonomija ponajviše oslanjala na stočarstvo. U takvoj razmjeni dobara razvijeno je snažno naselje koje je imalo visoku komunikaciju sa srednjoeuropskom zemljama, a što je potvrđeno slučajnim nalazom srebrnog nakita i novca zakopanom u 14. stoljeću.

Lokalitet na Ruškovoj Gredi  sjeverno od Podravskih Sesveta, okružen dubokom šumom i vodotocima, čuva ostatke raštrkanog tipa srednjo­vjekovnog naselja, a u provedenim iskopavanjima najznačajniji nalaz je jed­noprostorna nadzemna kuća s početka 14. stoljeća. Tri para drvenih stupova nosilo je šatorastu krovnu konstrukciju koja je sezala do poda, stambena površi­na mogla je zauzimati površinu od oko 20 m2, a čija se rekonstrukcija nalazi u parku u središtu Podravskih Sesveta. Uz to, zanimljivo je više nalaza višenamjenskih kupolastih (krušnih) peći koje govore o određenim prehrambenim navikama tamošnje srednjovjekovne zajednice. Zanimljivo je da se taj prostor kratko­trajno koristio i početkom 17. stoljeća kada se gradi poluukopana kuća s podrumom i pokrajnjim bunarom, a što potvrđuje da se nakon pro­laska osmanlijske opasnosti stanovništvo vraćalo na položaje nekadašnjih naselja.

U potonjem slučaju nije moguće odrediti o kojem je srednjovjekovnom naselju ili posjedu riječ, ali bi se kod Crlenike smještene tik uz rijeku Dravu moglo razmišljati o području ili vesnikatu Podravje (Podrawye, Drawamelleky) koje je krajem 15. stoljeća velike snage i važnosti čiji pridjev ponekad nose plemići poput Ivana Tahyja. Uzimajući u obzir veliki areal srednjovjekovnog naselja na Crleniki u odnosu na druge položaje, geomorfološki najpovoljnijim uvjetima (uzdignuta greda), blizinu snažnog naselja na Zgrutima te višestoljetni kontinuitet zaposjedanja (9. - 16. stoljeće) izgledno je da bi se njegovo mjesto trebalo nalaziti baš tamo.

Za mnoga druga povijesna naselja (npr. Berčin, Krajnica, Blata, Nart, Boletina, Ternovica, Orešje, Suha Reka, Vrhovljan, Potok i dr.) trebat će ustrajati u traženju povijesnih izvora, uspoređivati topografiju i potom ih arheološkim istraživanjima definirati u prostoru. Nesumnjivo je riječ o mjestima gdje je kroz čitavo srednjovjekovlje život bujao i uz koja se povezuju plemićke obitelji Vitez od Sredne (na ugarskom dvoru) i potom Tahiji (iz Zlatarovog zlata). Život koji je na dva stoljeća prekinut dolaskom Osmanlija, ali gdje se je stanovništvo vratilo (fizički, kulturom i običajima) i utkalo jedinstveni identitet današnjoj zajednici.