Podravske Sesvete s prepoznatljivim identitetom i duhom mjesta

Podravske Sesvete zahvaljujući iznimnom goeografskom položaju okruženom gustim šumama i blizinom rijeke Drave spadaju među najzanimljivija podravska mjesta. Gotovo endemično i poput „kopnenog otoka“ ona su od srednjega vijeka naovamo razvijale vlastiti identitet koji je dan danas prepoznatljiv u materijalnoj i nematerijalnoj baštini, etnografiji i govoru.

U srednjovjekovnim se župnim popisima u sklopu gornjokomarničkog arhiđakonata Zagrebačke biskupije već 1334. godine navodi župa „omnium sanctorum de Grabonouk, a koju su već prvi istraživači ispravno smjestili na područje današnjih Podravskih Sesveta iako je u nazivlju odrednica vezana uz susjedni Kloštar Podravski. O postojanju srednjovjekovne crkve Svih svetih iznimno je važan podatak dostupan u kanonskoj vizitaciji iz sredine 18. stoljeća kada je već izgrađena nova crkva u obnovljenim Sesvetama, a sjeverno od koje se nalazio neki zid kao „ostatak stare crkve ili utvrde“. Slijedom jozefinske izmjere (1763-1787) razvidno je da se na kraju Strossmayerove ulice (prije zvana kao Stara cirkva) nalazio upravo taj objekt. Usputno valja reći i da se, osim ovog indikativnog naziva ulice, zapadnije proteže toponim Popovice kao očigledna reminiscencija na sakralnost tog prostora. Budući se radilo o župnoj crkvi, potvrđenoj i u popisu župnika 1501. godine, oko nje se razvilo naselje i manji samostalni posjed Mentzent uz koje se vezuju manja naselja (imanja): Lopatko, Vranošinec, Podblatje, Ternovica, Deženovec, Dragašovec i Podbrezje.

Dolaskom osmanlijske opasnosti posjed se postupno opustošuje, a naselje se ponovno obnavlja najkasnije do 1695. godine o čemu svjedoči jedan dokument, no to ne znači da naselje i župa nisu mogli postojati i nekoliko desetaka godina radnije, kao što je slučaj s drugim sredinama u okruženju. Uređenjem Vojne krajine i potom Varaždinskog generalata 1749. godine Sesvete su pripale pitomačkoj satniji, a prva ulica formirana je u smjeru sjever – jug, od nekadašnje crkve prema Pitomači. U polovini te ulice nastaje novo središte mjesta s krajiškom štacijom i kapelicom (1702.); nad prvom je preuređena tzv. Gornja škola do 1911. godine, a na položaju druge je izgrađena župna crkva do 1878. godine. Najkasnije do 1780. godine ovdje se podiže i pil Sv. Ivana Nepomuka, a koji se od 1889. godine nalazi u novoizgrađenoj kapelici. Do škole se u to vrijeme nalazio stari župni dvor u obliku uglovnice, a na istom je mjestu 1970-ih godina podignut današnji župni dvor. Sredinom 19. stoljeća izgradnjom kanala Čivićevca i kontrolom rijeke Drave Sesvete se postupno šire prvo prema zapadu i potom istoku uslijed čega je nastao specifičan križni oblik mjesta kao nenamjerni odraz zajednice koja iz dubine duše snažno prakticira kršćansku vjeru. Upravo je ona generacijama Sesvečana dala snagu za stvaranje jedne prepoznatljivosti koja odiše na svakom koraku. Rezultat toga vidljiv je i u otvaranju Ekološkog vrta mira 2003. godine kao prvim takvim svojevrsni muzejom na otvorenom koji sačinjavaju impresivne drvene skulpture u prirodnoj veličini s prikazom svjetski povijesnih osoba (Odisej, Noa, Isus, Magellan, Franjo Asiški, Beethoven), a sve kroz refleksiju slavljenja prirode, vode i životnog ciklusa.

Među domaćim poznatim osobama sa Sesvetama se povezuju srednjovjekovna plemićka obitelj Vitez od Sredne iz koje potječe poznati humanist Janus Pannonius (Ivan Česmički; 1434. - 1472.), zatim hrvatski ilirac Ferdo Rusan (1810. - 1879.) čiji su roditelji porijeklom odavde, hrvatski glazbenik Blaž Lenger (1919. - 2006.) iz susjednih Draganci, potom Željko Kovačić (1937. - 2015.) kao prosvjetar, kroničar i neizmjerni stvaratelj pisane riječi te na kraju Josip Cugovčan (1955. - ) kao slikar, etnograf i sakupljač starina.

U suvremenoj Hrvatskoj Podravske Sesvete su se u početku nalazile u sastavu Općine Kloštar Podravski, od koje se izdvajaju 1997. godine kao samostalna općina kojoj uz istoimeno selo pripadaju zaseoci Mekiš i Draganci. Ukupno broje oko 600 domaćinstava s približno 2000 stanovnika, u blizini nema većih industrijskih središta pa su osnovne djelatnosti stanovništva poljoprivreda i mali obrti. No, mjesto je to potencijala za razvijanje turističke destinacije, budući da odiše duhom mjesta koji se u mnogim suvremenim sredinama davno izgubio.