Ivan Lacković Croata i Galerija Batinske

 

Ovaj istaknuti hrvatski likovni umjetnik, predstavnik hrvatskog naivnog slikarstva, kolekcionar i bibliograf, rođen je 1. siječnja 1932. godine u selu Batinske između Kalinovca i Podravskih Sesveta. Prvi crteži pod utjecajem obližnje Hlebinske škole radi sa samo sedam godina (1939.), a zidnom bojom izmiješanom s mlijekom 1944. godine slika na zidovima seoskih kuća. Bio je primoran napustiti školu kako bi se zaposlio u šumskom gospodarstvu gdje je nesvjesno zakoračio u svijet koji će obilježiti njegov svakodnevni, a posebno slikarski život.

Sredinom 1950-ih odlazi u Kloštar Podravski odakle ga put odvodi u Zagreb gdje se zapošljava kao poštar. U tim ranim godinama stvaralaštva najčešće će nastajati crteži, akvareli i slike u temperi što će ga nagnati da se okuša i u slikarstvu na staklu te će slikati pod utjecajem tematike i stilistike Hlebinske škole. Tome je pripomoglo upoznavanje s Krstom Hegedušićem, napušta poštarski posao i započinje se baviti slikarstvom profesionalno. U njemu će težiti za ponovnim uspostavljanjem sklada između Čovjeka i Prirode, ritmom života usklađenim s Majkom Zemljom, odnosno s onim kako se nekada živjelo. Koncentracijom na formu, statičnošću kompozicije i napetom nepomičnošću izgradit će novi svijet idiličnih krajolika temeljenih na brojnim simboličnim elementima. „Bijeli krovovi slika su djetinjstva, slika intime koju smo ponijeli duboko usađenu u sebi, skrivenu koprenom, koju ničija radoznalost ne može razotkriti. Sve se skriva ispod tih stisnutih sela čije kuće izgledaju kao prestrašena stada. Čega se boje? Čega se plaše? Prolaznosti svakako.“ (Jean-Louis Depierris, 1997.). U finim crtama i blagom koloritu, laganim nanosima koje će svjetlost pojačavati nastaju slike u kojima krajolik postaje glavni protagonist djela. Prema Henri-Fredericu Amielu „krajolik je stanje duše“ – tvrdnja je to koju će Lacković u potpunosti potvrditi. Okosnicu stvaralaštva činit će mu pusti prikazi pejzaža u kojem će figurativni ili arhitektonski elementi činiti tek mali, neznatni dio, ali opet bitan za dinamizaciju i ritmizaciju kompozicija, kao protuteža izrazitim vertikalama razgranatog drveća. Pejzaži su svojevrsna mitska mjesta, delokalizirana, bez prostorne i vremenske determinacije, nastala na temelju idealiziranih sjećanja (i maštanja) na Podravinu izgubljenog djetinjstva. U opusu radova iz 1990-ih je niz crteža s temama ljudske patnje iz Domovinskog rata. Umro je od srčanog udara u Zagrebu 29. kolovoza 2004. godine.

U Batinskama je Lackoviću 1987. godine otvorena galerija koja posjeduje donaciju od tristotinjak radova koje je slikar darovao svome rodnome mjestu. Djela daju cjelovit uvid u umjetnikov opus: od prvih radova u tehnici tempere, crteža iz ciklusa Glazbenici te slika na staklu iz tzv. cvjetne faze – koja je postala Lackovićev prepoznatljiv likovni rukopis. Osim izbora iz Lackovićeve donacije, tamo se nalaze i kiparski radovi Ljubice Matulec i slikarova brata Matije Lackovića te odabrana djela drugih naivnih i akademskih slikara. U zbirci je izložena i mala tematska grupa skulptura desetak autora s temom poštara, koja je svojevrstan prijateljski hommage Ivanu Lackoviću na njegovu radnu karijeru prije slikarstva. Nakon Lackovićeve smrti u Galeriji je uređena spomen-soba Ivana Lackovića Croate, a zasebna cjelina jest i spomen-soba književnika i katoličkoga javnog djelatnika Petra Grgeca (1890. – 1962.), rođenoga u Kalinovcu. Galerija je otvorena na upit i povremeno u sklopu određenih kulturnih manifestacija. Osim toga, u Muzeju Grada Đurđevca čuva se autorova velika donacija iz 1997. godine koju sačinjava više od 2000 djela likovne umjetnosti autora iz raznih krajeva svijeta te vrijedna zbirka tekstila, uglavnom iz Posavine i Moslavine.