Ferdinandovac – osnivanje i povijest naselja, Pavlanci
Na samoj desnoj obali rijeke Drave do 1844. godine nalazilo se selo Brod. Takav smještaj naselja omogućavao je njegovim žiteljima skromne uvjete za gospodarski, demografski i svaki drugi razvoj jer je obradivog zemljišta bilo malo, a hirovita rijeka Drave često je prijetila poplavama i prouzrokovala eroziju tla. Naselje Brod dobilo je ime po uređenom prijelazu preko rijeke Drave, a od drugih naselja u Podravini razlikovao se po prisutnost većeg broja zanimanja vezanih uz rijeku, kao što su mlinari, brodari i slično. Uz njih je uvijek bilo dosta obrtnika i nekoliko službenika vezanih uz krajišku upravu i Crkvu: svećenik, krajiški časnik, zvonar, školnik, primalja i drugi. U Brodu je 1782. ustrojena samostalna kapelanija, a župa je osnovana 1811. i bila je pod nebeskom zaštitom svetog biskupa Nikole. Pošto je riječni prijelaz u Brodu povezivao teritorij Vojne krajine s Ugarskom, to je ujedno bilo mjesto miješanja stanovništva različitog porijekla, jezika i kulture.
Uslijed katastrofalnih poplava koje su se dogodile 1844. došlo je do razaranja, a onda i napuštanja naselja Brod te preseljenja stanovništva u novo naselje koje je nazvano Ferdinandovac. Preseljene su ukupno 83 obitelji, odnosno 830 stanovnika. Preseljenje mještana iz Broda u Ferdinandovac 9. studenoga 1844. vodio je tadašnji župnik Ivan Južak u suradnji s krajiškim vlastima. Za sve obitelji unaprijed su bile sagrađene kuće poredane u pravilnim razvnim ulicama što je karakteristično za planski izgrađena naselja. Kasnije je sagrađena zgrada škole, župni dvor i župna crkva koja je posvećena svetom kralju Ferdinandu.
Uvriježeno je netočno mišljenje da se selo Brod nalazilo na lijevoj obali Drave, dok povijesni izvori jasno svjedoče da je bilo na desnoj obali ali ga je ugrožavala erozija rijeke. Kasnije je rijeka doista presjekla mjesto gdje se nalazio Brod pa se toponim Stari Brod nalazi danas na njezinoj lijevoj obali.
Na razvoj Ferdinandovca u modernom dobu utjecalo je trajno naseljavanje konaka stvanovništvom iz Đurđevca i drugih mjesta pa su takvi zaseoci uključeni u sastav ferdinandovačke župe i općine. Konaki su bili privremena boravišta stoke i ljudi iz većih naselja u Podravini koji su na ocjeditim mjestima, gredama, šumskim krčevinama, pješčanim i šljunčanim uzvišenjima prekrivenim debelim slojem humusa imali svoje izdvojene posjede. Stvaranje, održavanje i proširivanje konaka bio je odgovor na glad za obradivim poljoprivrednim površinama i drvetom.
Jedan od takvih konaka su i Pavlanci za koje se vjeruje da ime potječe od župe sv. Pavla koja se nalazila među dravskim močvarama u srednjem vijeku. To naselje koje je nosilo ime po sv. Pavlu propalo je u doba sukoba s Osmanlijama sredinom 16. st., a poznata su mjesta gdje se nalaze ostaci građevina pa bi trebalo provesti arheološka istraživanja.
